Bio sam prvi vapnar u Hrvatskoj koje je otvorio obrt.
Proces pečenja vapna traje oko 40 sati, pojašnjava Brkić
Tomislav Brkić počeo se 1990. godine baviti proizvodnjom eko vapna na svom imanju u Grdunu, na području grada Ozlja. Još 2003. godine otvorio je obrt "Eko vapno Ema", a 2008. godine ga zatvorio i otišao u mirovinu. Na mjestu gdje je 1990. godine Brkić počeo proizvoditi eko vapno, nekada je bila stara vapnara, koja je koristila kamen iz obližnjeg kamenoloma, koji je zatvoren. Brkić je proizveo eko vapno starim tradicijskim načinom pečenja vapna, koje je specifično za ovaj dio Hrvatske. 2007. godine postojala je inicijativa da se tradicijski način pečenja vapna u Grdunu predloži za upis u listu zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske. Peć u kojoj se izvodi vapno zove se vapnika, a cijeli proces proizvodnje pravo je umijeće. Tomislav Brkić je u mirovini, no ovih je dana upalio peć vapniku kako bi napravio eko vapno, koje mu je potrebno za postavljanje ekološke fasade na kući na imanju obitelji Brkić u Grdunu. Paljenje peći prijavio je nadležnim inspekcijama i policiji.
Odlučio sam ponovno upaliti vapniku kako bi napravio eko vapno za fasadu svoje kuće, a nešto će biti potrošeno u konzervatorske svrhe. Ovaj proces pečenja vapna traje oko 40 sati. Koristim najkvalitetniji kamen živac iz kamenoloma u Zvečaju. U jednom procesu koristi se devet tona kamena, a dobiju se četiri i pol tone živog vapna. Moglo bi se reći da pola količine kamena kalira. Temperatura u vapniki je 900 Celzijevih stupnjeva, ali ona se postiže postepeno. Vapnika je od betona i visoka je dva metra, a ložište je duboko u zemlji metar i pol. Vrlo je važno kako se i čime loži peć. Koristim građu od starih drvenih kuća, koje mi ljudi poklanjaju, jer nemaju kuda s njima. Recimo da u jednom procesu potrošim gotovo cijelu građu jedne manje drvene kuće. Uz tu građu, koja polako sagorijeva, koristim i granje kestena. Bez kaloričnog granja kestena, nema vapnarenja, rekao je Tomislav Brkić.
Ovaj iskusni vapnar s puno strasti govori o proizvodnji vapna, a to je umijeće, koje polako, ali sigurno izumire u Hrvatskoj. Brkić nam je objasnio cijeli proces proizvodnje vapna.
Prvih šest sati nakon paljenja vatre, održavam temperaturu do 400 Celzijevih stupnjeva, a tek onda se temperatura podiže. Ako bi se naglo podigla temperatura, moglo bi doći do pucanja peći. Kod gašenja eko vapna ide jedna kila vapna na pet litara vode. Vapno se uranja u vodu i miješa. Vapno se kuha sedam minuta na temperaturi od 250 Celzijevih stupnjeva. Vapno mora biti u vodi i trajnost mu je neograničena, ali se ne smije smrzavati i ne smije biti na suhom. Gašeno vapno je dobro za premazivanje stambenih objekata, objekata u kojima žive životinje, a s mješavinom vapna i modre galice špricaju se vinogradi. Živo vapno koristi se za dezinfekciju voda stajačica, izvora i ribnjaka. Šarani umiru u ribnjaku, ako nema živog vapna, objasnio nam je Tomislav Brkić.
Dok nam je objašnjavao proces proizvodnje eko vapna Brkić je cijelo vrijeme stavljao granje i grede u peć, te kontrolirao vatru. Nedaleko od peći je mali ribnjak u kojem Tomislav Brkić uzgaja šarane. Pohvalio se da najveći šaran ima više od osam kilograma. Brkić je istaknuo da je imao dosta posla dok je imao obrt, ali jednostavno nastupila je kriza i ljudi više nisu imali novaca za eko vapno.
Moram se pohvaliti da sam bio prvi vapnar u Hrvatskoj, koji je prijavio obrt, a bio sam i prvi vapnar, koji je otišao u mirovinu. Sada sam prvi umirovljenik u Hrvatskoj koji proizvodi eko vapno na svom imanju. Volio bih kada bi se ova peć vapnika i ovaj način vapnarenja sačuvali kao kulturna baština Karlovačke županije. Ovo je zaista stari tradicionalni način proizvodnje vapna i bilo bi dobro da se sačuva od zaborava, istaknuo je vapnar Tomislav Brkić, koji je u mirovini od 2008. godine.
Ovo ponovno paljenje peći vapnike kao da je dalo poseban adrenalin Tomislavu Brkiću. Iako je bilo vrlo hladno, on je s velikim veseljem obilazio oko peći i pazio na svaki detalj. Na kraju nas je pozvao da ga posjetimo na proljeće, kada će pripremiti šarana iz svog ribnjaka.
BRANKO OBRADOVIĆ.
Odlučio sam ponovno upaliti vapniku kako bi napravio eko vapno za fasadu svoje kuće, a nešto će biti potrošeno u konzervatorske svrhe. Ovaj proces pečenja vapna traje oko 40 sati. Koristim najkvalitetniji kamen živac iz kamenoloma u Zvečaju. U jednom procesu koristi se devet tona kamena, a dobiju se četiri i pol tone živog vapna. Moglo bi se reći da pola količine kamena kalira. Temperatura u vapniki je 900 Celzijevih stupnjeva, ali ona se postiže postepeno. Vapnika je od betona i visoka je dva metra, a ložište je duboko u zemlji metar i pol. Vrlo je važno kako se i čime loži peć. Koristim građu od starih drvenih kuća, koje mi ljudi poklanjaju, jer nemaju kuda s njima. Recimo da u jednom procesu potrošim gotovo cijelu građu jedne manje drvene kuće. Uz tu građu, koja polako sagorijeva, koristim i granje kestena. Bez kaloričnog granja kestena, nema vapnarenja, rekao je Tomislav Brkić.
Ovaj iskusni vapnar s puno strasti govori o proizvodnji vapna, a to je umijeće, koje polako, ali sigurno izumire u Hrvatskoj. Brkić nam je objasnio cijeli proces proizvodnje vapna.
Prvih šest sati nakon paljenja vatre, održavam temperaturu do 400 Celzijevih stupnjeva, a tek onda se temperatura podiže. Ako bi se naglo podigla temperatura, moglo bi doći do pucanja peći. Kod gašenja eko vapna ide jedna kila vapna na pet litara vode. Vapno se uranja u vodu i miješa. Vapno se kuha sedam minuta na temperaturi od 250 Celzijevih stupnjeva. Vapno mora biti u vodi i trajnost mu je neograničena, ali se ne smije smrzavati i ne smije biti na suhom. Gašeno vapno je dobro za premazivanje stambenih objekata, objekata u kojima žive životinje, a s mješavinom vapna i modre galice špricaju se vinogradi. Živo vapno koristi se za dezinfekciju voda stajačica, izvora i ribnjaka. Šarani umiru u ribnjaku, ako nema živog vapna, objasnio nam je Tomislav Brkić.
Dok nam je objašnjavao proces proizvodnje eko vapna Brkić je cijelo vrijeme stavljao granje i grede u peć, te kontrolirao vatru. Nedaleko od peći je mali ribnjak u kojem Tomislav Brkić uzgaja šarane. Pohvalio se da najveći šaran ima više od osam kilograma. Brkić je istaknuo da je imao dosta posla dok je imao obrt, ali jednostavno nastupila je kriza i ljudi više nisu imali novaca za eko vapno.
Moram se pohvaliti da sam bio prvi vapnar u Hrvatskoj, koji je prijavio obrt, a bio sam i prvi vapnar, koji je otišao u mirovinu. Sada sam prvi umirovljenik u Hrvatskoj koji proizvodi eko vapno na svom imanju. Volio bih kada bi se ova peć vapnika i ovaj način vapnarenja sačuvali kao kulturna baština Karlovačke županije. Ovo je zaista stari tradicionalni način proizvodnje vapna i bilo bi dobro da se sačuva od zaborava, istaknuo je vapnar Tomislav Brkić, koji je u mirovini od 2008. godine.
Ovo ponovno paljenje peći vapnike kao da je dalo poseban adrenalin Tomislavu Brkiću. Iako je bilo vrlo hladno, on je s velikim veseljem obilazio oko peći i pazio na svaki detalj. Na kraju nas je pozvao da ga posjetimo na proljeće, kada će pripremiti šarana iz svog ribnjaka.
BRANKO OBRADOVIĆ.
bRANKO oBRADOVIĆ