Tomislav Brkić iz Grduna prvi je u Hrvatskoj 2003 godine otvorio obrt proizvodnje eko vapna "EKO VAPNO EMA"
Znanje i umijeće proizvodnje živog vapna na tradiciski način.
Brkić je ove godine uz pomoć Ministarstva kulture sagradio novu tradicijsku vapniku.
Tomislav Brkić iz Grduna kada govori o proizvodnji živog vapna, sav se uzbudi, oči mu se zasvijetle i tada priči nema kraja.
Tomislav Brkić je 12. studenog ove godine uspješno završio izgradnju tradicijske poljske peći za vapno. Brkić je uspio napraviti vapniku uz financijsku pomoć Ministarstva kulture. Posjetili smo Tomislava Brkića u Grdunu i priča je krenula.
Rođen sam 1959. godine u mjestu Miličani kod Koprivnice, a osnovnu školu završio sam u Sokolovcu. Školovao sam se u Ljubljani u građevinsko-tehničkom smjeru. Došao sam 1978. godine u Karlovac i zaposlio se kao stolar u tvornici "Josip Kraš". Prilikom jedne vožnje motorom 1985. godine došao sam u Grdun i zapazio jedan napušteni izvor. Napušten je bio, jer su stanovnici Grduna početkom osamdesetih godina sami financirali dovod vodovoda. Bez razmišljanja kupio sam zemljište na kojem je bio izvor pod nazivom "Jarača". 1986. godine sagradio sam na zemljištu malu kućicu za odmor. U blizini mog zemljišta jedan zanatlija obrađivao je kamen za paljenje vapna. To je bio glavni izvor prihoda toj obitelji. Živo vapno vozili su u Metliku, Jastrebarsko i Pisarovinu, gdje su bili dok nisu prodali vapno. Pomagao sam im obrađivati kamen, kako bi uz svoj posao, nešto dodatno zaradio.
Puno sam naučio o tom tradicijskom zanatu, ni sluteći da ću se jednog dana baviti tim, po meni teškim, ali umjetničkim poslom. 1990. oženio sam se, a supruga je radila sa mnom u istoj tvrtki. Počeli smo zajednički, uz posao, proizvoditi vapno kao ekološki proizvod, bez pomagala, starim tradicijskim načinom paljenja vapna. Tvornica je otišla u stečaj, a mi smo dobili otkaz, dobio sam otpremninu od sedam tisuća kuna i s tim novcem obnovili smo vapniku u svom dvorištu i prvi u Hrvatskoj 2003. godine otvorili obrt pod nazivom "Eko vapno EMA", po djeci Matiji i Ani, koji su hodali bosi po kamenju u dvorištu i danas znaju sve o vapnarenju. Proizvodili smo vapno do 2008. godine, ali je došlo vapno drugih proizvođača, koje je bilo jeftinije i manje kvalitetno. Meni je to bilo neisplativo, pa sam otišao u mirovinu, koja iznosi 1.400 kuna, ali se još uvijek bavimo tradicijskom proizvodnjom vapna. Već 27 godina kupujem kamen vapnenac iz kamenoloma u Zvečaju, jer je kvalitetan, bogat kalcijevim karbonatom, bez primjesa, čist, tako da možemo dobiti bolju kvalitetu živog i gašenog vapna. 2007. godine postojala je inicijativa da se tradicijski način proizvodnje vapna u Grdunu predloži za upis u nematerijalno, kulturno dobro Republike Hrvatske, kazao je Brkić.
Tomislav Brkić i danas, kada je u mirovini, polako, ali s puno žara i ljubavi, uz pomoć obitelji proizvodi vapno.
Peć u kojoj se proizvodi vapno, zove se vapnika, a cijeli proces pravo je umijeće. Kad se gradi peć, najprije se sazida ložište u zemlji s punom ciglom dubine 150 centimetara. Zidanje se obavlja glinom, jer je ona najstarije vezivo. Unutrašnjost se zida sa ciglom, visina je dva metra da se dobije oblik šupljeg valjka ili velike bačve. Do cigle dolazi nabijena glina debljine 90 centimetara. Vanjska stjenka opletena je kestenovim prućem ili betonskom stjenkom debljine deset centimetara, do koje ne dolazi toplina tijekom paljenja. Voltanje vapnike radi se obrađenim kamenom, od podnožja prema središtu, gdje se zatvara kupola. Sav obrađeni kamen pažljivo se slaže, bez bacanja, da ne bi došlo do urušavanja. Na vrh vapnike dolazi sitan kamen, da je štiti od elementarnih nepogoda i mali drveni križ da je Bog čuva do kraja paljenja. Kod početka paljenja ulazi se u ložište vapnike te se unutar njega posloži kvalitetno granje, a s vanjske strane rašljama dugim dva metra gura se zapaljeni karton i tako se potpali vatra. Kada se prva vatra razgori i dalje prvih šest sati gura granje do temperature od 400 Celzijevih stupnjeva. Za tih šest sati drveni križ treba izgorjeti, jer nakon šest sati na vrhu vapnike, pa sve do kraja paljenja vapna, procesa koji traje ukupno 40 sati, temperatura ne smije biti manja od 900 do 1200 Celzijevih stupnjeva, a na vrhu vapnike uvijek treba izlaziti plamen. U ložište se ubacuju sve veći, zdravi komadi hrastove građe i granje kestena, jer bez kaloričnih drva, nema ni vapnarenja.
Svakih šest sati mijenjaju se kurilci, ljudi koji lože vapniku. Kada je vapnika pri kraju žar u ložištu treba više puta promiješati dugačkom drvenom polugom i vidjeti kakvo je vapno u peći. Proces paljenja vapna je završen, kada se na vrhu vapnike pojavi plavičasti dim. Za jedno paljenje vapna potroši se pet zaprežnih kola granja kestena i staru raskopanu drvenu kuću koju mi ljudi poklanjaju. Moram reći da sam 2013. godine po zimi na minus deset Celzijevih stupnjeva obavio paljenje vapna, koje je trajalo 40 sati. Tada sam shvatio da taj zanat polako izumire. Od devet tona obrađenog kamena vapnenca, živca, samca, dobio sam četiri i pol tone živog vapna, što znači da pedeset posto kalira. Hlađenje vapnike traje dvanaest sati, ali je još uvijek vruća, pa se znaju raspadati cipele, detaljno je opisao proces Tomislav Brkić. Vađenje živog vapna počinje od vrha prema dnu te ga se skladišti u metalne bačve, da bi ga se po potrebi gasilo i duže sačuvalo.
Tomislav Brkić je 12. studenog ove godine uspješno završio izgradnju tradicijske poljske peći za vapno. Brkić je uspio napraviti vapniku uz financijsku pomoć Ministarstva kulture. Posjetili smo Tomislava Brkića u Grdunu i priča je krenula.
Rođen sam 1959. godine u mjestu Miličani kod Koprivnice, a osnovnu školu završio sam u Sokolovcu. Školovao sam se u Ljubljani u građevinsko-tehničkom smjeru. Došao sam 1978. godine u Karlovac i zaposlio se kao stolar u tvornici "Josip Kraš". Prilikom jedne vožnje motorom 1985. godine došao sam u Grdun i zapazio jedan napušteni izvor. Napušten je bio, jer su stanovnici Grduna početkom osamdesetih godina sami financirali dovod vodovoda. Bez razmišljanja kupio sam zemljište na kojem je bio izvor pod nazivom "Jarača". 1986. godine sagradio sam na zemljištu malu kućicu za odmor. U blizini mog zemljišta jedan zanatlija obrađivao je kamen za paljenje vapna. To je bio glavni izvor prihoda toj obitelji. Živo vapno vozili su u Metliku, Jastrebarsko i Pisarovinu, gdje su bili dok nisu prodali vapno. Pomagao sam im obrađivati kamen, kako bi uz svoj posao, nešto dodatno zaradio.
Puno sam naučio o tom tradicijskom zanatu, ni sluteći da ću se jednog dana baviti tim, po meni teškim, ali umjetničkim poslom. 1990. oženio sam se, a supruga je radila sa mnom u istoj tvrtki. Počeli smo zajednički, uz posao, proizvoditi vapno kao ekološki proizvod, bez pomagala, starim tradicijskim načinom paljenja vapna. Tvornica je otišla u stečaj, a mi smo dobili otkaz, dobio sam otpremninu od sedam tisuća kuna i s tim novcem obnovili smo vapniku u svom dvorištu i prvi u Hrvatskoj 2003. godine otvorili obrt pod nazivom "Eko vapno EMA", po djeci Matiji i Ani, koji su hodali bosi po kamenju u dvorištu i danas znaju sve o vapnarenju. Proizvodili smo vapno do 2008. godine, ali je došlo vapno drugih proizvođača, koje je bilo jeftinije i manje kvalitetno. Meni je to bilo neisplativo, pa sam otišao u mirovinu, koja iznosi 1.400 kuna, ali se još uvijek bavimo tradicijskom proizvodnjom vapna. Već 27 godina kupujem kamen vapnenac iz kamenoloma u Zvečaju, jer je kvalitetan, bogat kalcijevim karbonatom, bez primjesa, čist, tako da možemo dobiti bolju kvalitetu živog i gašenog vapna. 2007. godine postojala je inicijativa da se tradicijski način proizvodnje vapna u Grdunu predloži za upis u nematerijalno, kulturno dobro Republike Hrvatske, kazao je Brkić.
Tomislav Brkić i danas, kada je u mirovini, polako, ali s puno žara i ljubavi, uz pomoć obitelji proizvodi vapno.
Peć u kojoj se proizvodi vapno, zove se vapnika, a cijeli proces pravo je umijeće. Kad se gradi peć, najprije se sazida ložište u zemlji s punom ciglom dubine 150 centimetara. Zidanje se obavlja glinom, jer je ona najstarije vezivo. Unutrašnjost se zida sa ciglom, visina je dva metra da se dobije oblik šupljeg valjka ili velike bačve. Do cigle dolazi nabijena glina debljine 90 centimetara. Vanjska stjenka opletena je kestenovim prućem ili betonskom stjenkom debljine deset centimetara, do koje ne dolazi toplina tijekom paljenja. Voltanje vapnike radi se obrađenim kamenom, od podnožja prema središtu, gdje se zatvara kupola. Sav obrađeni kamen pažljivo se slaže, bez bacanja, da ne bi došlo do urušavanja. Na vrh vapnike dolazi sitan kamen, da je štiti od elementarnih nepogoda i mali drveni križ da je Bog čuva do kraja paljenja. Kod početka paljenja ulazi se u ložište vapnike te se unutar njega posloži kvalitetno granje, a s vanjske strane rašljama dugim dva metra gura se zapaljeni karton i tako se potpali vatra. Kada se prva vatra razgori i dalje prvih šest sati gura granje do temperature od 400 Celzijevih stupnjeva. Za tih šest sati drveni križ treba izgorjeti, jer nakon šest sati na vrhu vapnike, pa sve do kraja paljenja vapna, procesa koji traje ukupno 40 sati, temperatura ne smije biti manja od 900 do 1200 Celzijevih stupnjeva, a na vrhu vapnike uvijek treba izlaziti plamen. U ložište se ubacuju sve veći, zdravi komadi hrastove građe i granje kestena, jer bez kaloričnih drva, nema ni vapnarenja.
Svakih šest sati mijenjaju se kurilci, ljudi koji lože vapniku. Kada je vapnika pri kraju žar u ložištu treba više puta promiješati dugačkom drvenom polugom i vidjeti kakvo je vapno u peći. Proces paljenja vapna je završen, kada se na vrhu vapnike pojavi plavičasti dim. Za jedno paljenje vapna potroši se pet zaprežnih kola granja kestena i staru raskopanu drvenu kuću koju mi ljudi poklanjaju. Moram reći da sam 2013. godine po zimi na minus deset Celzijevih stupnjeva obavio paljenje vapna, koje je trajalo 40 sati. Tada sam shvatio da taj zanat polako izumire. Od devet tona obrađenog kamena vapnenca, živca, samca, dobio sam četiri i pol tone živog vapna, što znači da pedeset posto kalira. Hlađenje vapnike traje dvanaest sati, ali je još uvijek vruća, pa se znaju raspadati cipele, detaljno je opisao proces Tomislav Brkić. Vađenje živog vapna počinje od vrha prema dnu te ga se skladišti u metalne bačve, da bi ga se po potrebi gasilo i duže sačuvalo.
Brkić je pojasnio za što se sve koristi živo vapno.
-Koristi se za dezinficiranje voda stajačica, izvora, ribnjaka, poljskih zahoda, u poljoprivredi protiv kiselog tla i za uništavanje štetočina u zemlji, u medicini i u svim industrijama, bez vapna nema života. Gašeno vapno dobije se tako da se u metalnu posudu u pedeset litara vode uroni deset kilograma živog vapna. Stalnim miješanjem vapno se razgrađuje te burno doseže temperaturu do 250 Celzijevih stupnjeva. Za šest minuta dobije se gašeno vapno, bijela vodena boja, koja se skladišti u bazenima u kojima sazrijeva i za tri mjeseca spremna je za uporabu. Na vapnu uvijek mora biti sloj vode, koji se zove vapnena voda, koja je zdrav antibiotik za ljude i životinje te štiti vapno od smrzavanja. Rok uporabe gašenog vapna je neograničen. Gašeno vapno koristi se za premazivanje i bijeljenje svih prostorija u kojima žive ljudi i životinje. Zidovi su prozračni i dišu, nema plijesni, kondenzacije i kapljica u prostorijama. Koristi se i za premazivanje stabala voćnjaka, špricanje vinograda miješanjem s modrom galicom. Pokazalo se da dobro i kvalitetno gašeno vapno upotrebljavaju umjetnici za slikanje na staklu. Nije mi žao za ovu moju upornost i upornost moje obitelji, što smo ustrajali. U obnovu izvora, i to je kulturno blago, 2000. godine uloženo je dvadeset tisuća kuna, a kako nemamo vodovod, imamo kvalitetno živo vapno za dezinficiranje vode iz izvora, koja je dobre kvalitete. Sretan sam što sam uspio i došao do svog cilja uz potporu obitelji. S dugotrajnom tradicijom ušao sam na listu nematerijalnog kulturnog doba 2016. godine, što sam čekao duže vrijeme, rekao je Brkić.
-Koristi se za dezinficiranje voda stajačica, izvora, ribnjaka, poljskih zahoda, u poljoprivredi protiv kiselog tla i za uništavanje štetočina u zemlji, u medicini i u svim industrijama, bez vapna nema života. Gašeno vapno dobije se tako da se u metalnu posudu u pedeset litara vode uroni deset kilograma živog vapna. Stalnim miješanjem vapno se razgrađuje te burno doseže temperaturu do 250 Celzijevih stupnjeva. Za šest minuta dobije se gašeno vapno, bijela vodena boja, koja se skladišti u bazenima u kojima sazrijeva i za tri mjeseca spremna je za uporabu. Na vapnu uvijek mora biti sloj vode, koji se zove vapnena voda, koja je zdrav antibiotik za ljude i životinje te štiti vapno od smrzavanja. Rok uporabe gašenog vapna je neograničen. Gašeno vapno koristi se za premazivanje i bijeljenje svih prostorija u kojima žive ljudi i životinje. Zidovi su prozračni i dišu, nema plijesni, kondenzacije i kapljica u prostorijama. Koristi se i za premazivanje stabala voćnjaka, špricanje vinograda miješanjem s modrom galicom. Pokazalo se da dobro i kvalitetno gašeno vapno upotrebljavaju umjetnici za slikanje na staklu. Nije mi žao za ovu moju upornost i upornost moje obitelji, što smo ustrajali. U obnovu izvora, i to je kulturno blago, 2000. godine uloženo je dvadeset tisuća kuna, a kako nemamo vodovod, imamo kvalitetno živo vapno za dezinficiranje vode iz izvora, koja je dobre kvalitete. Sretan sam što sam uspio i došao do svog cilja uz potporu obitelji. S dugotrajnom tradicijom ušao sam na listu nematerijalnog kulturnog doba 2016. godine, što sam čekao duže vrijeme, rekao je Brkić.
Tomislav Brkić posebno je ponosan na svoju djecu, koja mu cijelo vrijeme pomažu i koja se školuju od prihoda od vapna. Brkić se nada da će barem jedno od djece ostati u Grdunu i nastaviti se baviti ovim zanatom.
Idem redovno na razne radionice, bio sam na svakom obrtničkom sajmu u Karlovcu, jer smatram da obitelj Brkić ima što pokazati u Hrvatskoj, ali i šire. Moram se pohvaliti da sam dobio ponudu od Ministarstva kulture da na svom imanju obnovim, to jest da sagradim novu tradicijsku peć pomoću sredstava koja sam dobio od samog Ministarstva kulture. Vapnika je uspješno završena 12. studenog ove godine. Dobila je novi izgled zahvaljujući mojoj obitelji, bili smo arhitekti, projektanti, konzervatori, mentori i radnici. U izgradnju vapnike "EMA" uloženo je 25 kubika gline - ilovače, 1.500 komada pune stare cigle i 250 komada kvalitetnog kestenovog pruća. Time je vapnika dobila novi, ali tradicijski izgled i spremna je za proizvodnju živog vapna, istaknuo je Tomislav Brkić.
BRANKO OBRADOVIĆ
7.prosinca 2017.
Idem redovno na razne radionice, bio sam na svakom obrtničkom sajmu u Karlovcu, jer smatram da obitelj Brkić ima što pokazati u Hrvatskoj, ali i šire. Moram se pohvaliti da sam dobio ponudu od Ministarstva kulture da na svom imanju obnovim, to jest da sagradim novu tradicijsku peć pomoću sredstava koja sam dobio od samog Ministarstva kulture. Vapnika je uspješno završena 12. studenog ove godine. Dobila je novi izgled zahvaljujući mojoj obitelji, bili smo arhitekti, projektanti, konzervatori, mentori i radnici. U izgradnju vapnike "EMA" uloženo je 25 kubika gline - ilovače, 1.500 komada pune stare cigle i 250 komada kvalitetnog kestenovog pruća. Time je vapnika dobila novi, ali tradicijski izgled i spremna je za proizvodnju živog vapna, istaknuo je Tomislav Brkić.
BRANKO OBRADOVIĆ
7.prosinca 2017.